Nakon sedam godina, koliko je prošlo od „Opere za tri groša“ u koprodukciji Zetskog doma i Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad, dobili smo još jednu cetinjsku premijeru Tomija Janežiča.

Prepiska pred premijeru “Ane Karenjine” (12. jun), vođena od 3. do 9. juna, Nataša Nelević – Mirko Radonjić

Poseban interes nove vlasti u resoru kulture za CNP nije neočekivan s obzirom na simbolički status i privilegovan javni uticaj CNP-a u institucionalnoj infrastrukturi, ali i na ulogu ove institucije u opstanku DPS elita.

Ali državna kulturna politika u Crnoj Gori bila je toliko otvoreno identitetski nasilna da uloga institucija kulture u tom nasilju nije mogla da ostane neopažena. Pa ipak, predstavnici koalicija koje će, kako sada stvari stoje, u narednom periodu upravljati našim životima kulturi nisu posvetili nikakvu pažnju u svojim predizbornim agendama.

Šta bi moglo biti sljedeće? Skečevi poput onih kojima su logoraši/ce na Golom otoku “demaskirali” jedni druge, ovoga puta u domaćoj onlajn produkciji i sa nedisciplinovanim građanima umjesto neprevaspitanih logoraša kao glavnim junacima?

Ko kaže da u Crnoj Gori ne cvjeta političko pozorište, taj rizikuje da ispadne ozbiljan ignorant. Do nedavno, moglo je biti progresivno tvrditi tako nešto, ali sada... stvari su se dramatično promijenile. Domaći reditelj Mirko Radonjić istakao se kao politički osviješćen reditelj predstavama „Sin“ (Kraljevsko pozorište „Zetski dom“) i „Sobe“ (nezavisna produkcija „Prazan prostor“). Skandal sa predsjednikom Opštine Nikšić koji je, sjećamo se, zajedno da suprugom napustio predstavu „Sin“ raznio je za trenutak ime ovog reditelja na sve strane, ali njegov doprinos procvatu političkog pozorišta zasijenili su reditelji „sa strane“, a prije svih Arpad Šiling i Andraš Urban koji su se rado odazvali na poziv „Zetskog doma“ da dođu u Crnu Goru i pokažu crnogorskoj pozorišnoj javnosti kako se (lako?) pravi političko pozorište ako se ima volje. Njima je, dakle, pripala sva slava. I Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“ koje su ohrabrili EU fondovi koji, to znamo, bez makar malo politike ne daju kintu. Pojavile su se tako na sceni „Zetskog doma“, u relativno kratkom roku, predstave „Dokle pogled seže“ i „Kučka“ u režiji Arpada Šilinga, „Zašto ostajemo u proviniciji“ ne tako znamenitog, neki bi rekli čak i upitnog reditelja Blagoja Micevskog (predstava djelimično bliska ostalima iz ove serije po dokumentarističkom ili pseudodokumentarističkom metodu), „Kapital“ Andraša Urbana, a onda je nedavno „Barski l