“Ibzen mašina”, po motivima drama H. Ibzena “Stubovi društva”, “Heda Gabler”, “Nora” i “Neprijatelj naroda”; red. Ana Vukotić, Crnogorsko narodno pozorište

Imajući u vidu da je igra glumaca morala biti uslovljena imputima reditelja i samom površnošću teksta i likova, pretjerana teatralnost i izvještačenost obilježila je rad gotovo cijele glumačke ekipe.

Kao i Smrt u romanu Žozea Saramaga, po kojem je rađena, i predstava “Smrt i njeni hirovi” se na kraju, nakon nekoliko odlaganja i četiri godine zakašnjenja, ipak nedavno (24. februara) pojavila na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta. Razlozi za njeno odlaganje nisu bili misteriozni i hiroviti kao razlozi zbog kojih se Smrt privremeno povukla i ostavila u čudu stanovnike neimenovane države u Saramagovom romanu – njena premijera 2020. godine morala je, naime, biti odložena, a

Iako je moguće naći poveznice između biblijskog i Radunovićevog teksta, one su ipak labave, možda i pretenciozne.

Scensko čitanje prilično je monotono i nemaštovito, te ne dodaje nikakvu vrijednost nedojmljivosti – klišeiziranosti, pretencioznosti, značenjskoj neizazovnosti i površnosti drame.

„Ja sam ona koja nisam“ – ovu rebus-repliku u jednom trenutku izgovara jedna od junakinja najnovije predstave u produkciji CNP-a (premijerno izvedene 28. januara), sklopljene od tri gotovo jednosatne jednočinke, dajući tako rezonancu njenom naslovu i poentirajući njen sadržaj. Shvatamo to kao zamku, otvoreni poziv da dešifrujemo paradoks ženske subjektivnosti koji je sadržan u ovom naslovu/replici, razjasnimo kako je to moguće da žena jeste ono što nije, i zaputimo se, idući tim