Festival „Makado“ otvoren je 7. febrauara premijerom predstave „Jelena Savojska“ koju je, po tekstu Marije Sarap, režirao Zorana Rakočević. Tekst polazi od jedne “izvrnute” perspektive u kojoj Jelena Savojska posthumno promišlja svoju prošlost i evocira najdramatičnije događaje iz svog života. Autorski postupak isključuje zaokruženu radnju, biografski hronotop i realistički prikaz događaja. Umjesto toga, poetski se obrađuju njeni unutrašnji doživljaji, sjećanja u koj

Suviše je u ovoj predstavi nedovršenih skica, opštih mjesta, stereotipa i karikaturalnih deformacija.

Riječ je o umjetnički i etički zrelom i vrijednom djelu, koje emancipatorski doprinosi preko potrebnoj kritičkoj kulturi sjećanja.

Ovdje svjedočimo jednom zrelom koreografskom izrazu, insistiranju na scenskom pokretu, peformativno bogatoj inscenaciji koja uspijeva da „oživi“ priču o Tarzanu.

Mametova drama – koja je zbog ovog poređenja ovako detaljno i analizirana – i predstava „Oleana“ koju je u produkciji Centra za kulturu Tivat režirao Egon Savin, nemaju gotovo ništa zajedničko.

Utisak koji je recentno premijerno izvođenje ove nakon tri godine obnovljene, i generalno solidne predstave ostavilo, jeste utisak svojevrsne nedovršenosti – nedovoljne „izbrušenosti“.