“Kritika”

Pozorište zarobljeno istorijom

Maja Todorović „Crnojevići“, red. Ana Vukotić, Crnogorsko narodno pozorište Krajem prošlog i početkom ovog vijeka repertoar Crnogorskog narodnog pozorišta obilježila je pozorišna potraga za nacionalnim identitetom. Ona se prvenstveno ostvarivala kroz inscenacije istorijskih narativa vezanih za dinastiju Petrović. Nakon izvjesnog zatišja, izgleda da se dinastičke teme opet vraćaju na scenu ovog pozorišta. Predstavi „Princeza Ksenija“ koja je obnovljena prošle godine sada s

Viškovi cinizma

Mihail Bulgakov „Majstor i Margarita“, dramatizacija Stevan Koprivica, reditelj Gorčin Stojanović, Nikšićko pozorište Transponovanje velikih narativnih cjelina u dramski medij postaje sve popularnija praksa u savremenom pozorištu, a jedan takav pokušaj vidjeli smo nedavno u Nikšićkom pozorištu gdje je 15. oktobra premijerno izvedena predstava „Majstor i Margarita“ prema slavnom romanu Mihaila Bulgakova.

Zašećereni osmijeh

“Osmijeh za Mariju Mihailovič”, po tekstu i u režijii Obrada Nenezića, Gradsko pozorište Podgorica i JU Kulturni centar Bar Malo je vjerovatno da se do izvođenja muzičke drame „Osmijeh za Mariju Mihailovič“ – koja je nakon ljetošnje premijere u Baru nedavno prikazana i u Podgorici – iko ikad sjetio da bi predsmrtni osmijeh Ljuba Čupića mogao da bude išta drugo sem ono što smo mislili da jeste, i da jedino može biti – izraz antifašističkog, revolucionarnog, p

U krađu ili na sud

Da bi čovjek mogao da razumije zašto je takav kakav jeste, prvo bi se morao sjetiti kakav je bio. Crnogorac ma kojeg vremena trajno je obilježen kolektivnim duhovnim nasljeđem i zato put samospoznaje neminovno vodi kroz, čini se, danas maglovite hodnike prošlosti koje nam već skoro dva vijeka osvjetljava jedan od najboljih psihologa mase na našem prostoru – Stefan Mitrov Ljubiša. Osim što je bio psiholog, bio je i istoričar, jer prava istorija, ona od krvi i mesa, nije u godinama i

Umjetnosti i njeni demoni

Miroslav Krleža „Mikelanđelo Buonaroti“, red. Dražen Ferenčina, Centar za kulturu Tivat i Gradsko dramsko kazališta „Gavella“, Zagreb Krležina drama „Mikelanđelo Buonaroti“ (1919) predstavlja veliki izazov za scensku interpretaciju, kako zbog svoje slojevite dramaturške strukture, tako i zbog njene intelektualističke polemičnosti, simbolističkog i ekspresionističkog izraza. Riječ je kratkoj, ali značenjski izuzetno gustoj i misaono zahtjevnoj drami, koja kroz lik

Ljubo, kakav je mogao biti

Ko je Ljubo Čupić Crnoj Gori? Borac za slobodu, simbol antifašizma, otpora, neposustajanja, hrabrosti, beskompromisne požrtvovanosti i vjere u bolje sjutra. Međutim, u ratničkoj istoriji crnogorskog naroda bilo je mnogo takvih junaka koji su, i pored brojnih spomen-obilježja, za širu crnogorsku javnost ostali anonimusi. Zašto onda baš Ljubo Čupić? Ne pamtimo ga po tome što je rođen u Argentini ili zato što je bio student prava u Beogradu, već po jednom Osmijehu koji je, ovjekovje