“Teatrologija”

POZORIŠNE UPOTREBE ISTORIJE

Problem nije u tome što se pozorište bavi nacionalnom istorijom – naprotiv, treba da se njome bavi – nego u tome koliko smo kao zajednica sposobni da vlastitu prošlost istovremeno smatramo svojom i podvrgnemo je kritičkom mišljenju, bez potrebe da svako neslaganje pretvaramo u pitanje lojalnosti. Drugim riječima: predstava o nacionalnoj istoriji ne postaje vrijedna predstava samo zato što predstavlja „našu“ prošlost, niti je kritika takve predstave kritika države ili nacije

Jugofuturističko pozorišno izvođenje istorije: demitologizacija Carstva nebeskog

Osnovna teza teksta je da se emancipatorski potencijal jugoslovenskog naslijeđa pozorišno može ostvarivati kroz kritičku demitologizaciju nacionalne istorije i na njoj počivajućeg konstrukta etno-nacionalnog identiteta.

Gluma i ne-gluma

U najvećem broju slučajeva, glumu i ne-glumu je relativno lako prepoznati i identifikovati. U predstavi mi uglavnom znamo kad osoba glumi, a kad ne. No postoji skala ili kontinuum datog ponašanja, te razlika između glume i ne-glume može biti mala.

Majkl Kirbi
  • 13.11.2022

Samo nam još treba razvoj publike?

Dobrodošli u razvoj publike – najnoviji pokušaj da se obuhvati ponašanje publike i na njega utiče.

Goran Tomka
  • 30.03.2022

Pozorište nedovršene tranzicije

Crnogorska kulturna politika generalno u prvi plan gura “državni identitet” koji se izjednačava sa posluhom vladajućem sistemu i odsustvom kritičkog mišljenja. Sa druge strane, zanemaruje poželjne razvojne trendove i principe.

Promjena pozorišnog sistema

Ova knjiga osim čisto teorijskog može imati značaj i kao neka vrsta vodiča za sve profesionalce koji su odgovorni za kreiranje repertoarskih politka institucionalnih pozorišta i pozorišnih politika uopšte.