Realistička interpretacijia ovih likova, kao i insistiranje na zapletu i njegovoj intrigantnosti, čine ovu postavku ne baš značenjski slojevitom.

Reditelju Stevanu Bodroži, dramaturškinji Dragani Tripković i timu koji stoji iza pozorišne predstave „Persona“ pošlo je za rukom da naprave dosadnu pozorišnu „Personu“.

Predstava „Lažna sjećanja“ predstavlja primjer arogantnog podmetanja konfuzije pod firmom modernosti i inventivnosti.

„Krik“ je, reklo bi se, projekat odmjeren u svakom pogledu, „upakovan“ sa sviješću o realnom kontekstu, iskustvima publike sa ovom formom scenskog izraza, sopstvenim kapacitetima.

Reditelj Goran Bulajić napravio je korektnu predstavu, kojoj nedostaje personalnije iščitavanje u stilskom i scensko-jezičkom smislu,

Što se postavke u CNP-u tiče, čini se da je to bila namjera – da se ova priča ispriča u velikoj mjeri “vjerno”, sa akcentom na psihološkoj i etičkoj drami kroz koju junaci prolaze.