“Kritika”

Ekvinocijo: Isušeno more

U predstavi Ivice Kunčevića najuspjelije su kolektivne scene sa početka, svojevrsne atmosferične „žive slike“ koje koliko-toliko prenose melanholičnu, „fjakavu“ atmosferu malog primorskog mjesta.

Cvrčak i mrav: Živjeti od cvrčanja

Utisak je da je ovo duhovito i živo pozorište, koje inteligentno koristi metatekstualne strategije, i čiji je svaki segment integrisan u jedinstven pozorišni događaj koji ima dinamiku, šarm i zavodljivst, i koji je ozračen smislom i posvećenošću pozorišnoj igri.

Cvrčak i mrav: Prva slova azbuke sloboda i bunt

Interesantno rješenje je da se u predstavi istovremeno prezentuje i priča u Ezopovoj verziji, i njeno tumačenje od strane novog autora, ali time djeca nisu zbunjena, već im se slikovito otvaraju vidici i mogućnosti da mogu svaku priču kritički da preispitaju.

Kučka: Muke po testosteronu

Utisak je da predstava, čija je polazišna tačka da se uloga žene promijenila, pa “žena danas ima veću slobodu”, čak i u relativno zaostaloj Crnoj Gori, kasni najmanje stotinjak godina.

Kučka: U borbi protiv rodnih stereotipa

Rezultat bi bio zadovoljavaljući u slučaju da se radilo o nekoj teatarskoj vježbi – ali ova predstava ne djeluje značenjski i estetski kompletna, jer određene ideje ostaju i suviše pojednostavljene i nerazvijene u šturim dijalozima likova.

Kučka: Zamajavanje anti-patrijarhatom

Ono što ovdje vidimo, su, naime, opšta mjesta anti-mizoginog kolokvijalnog diskursa koji nije ništa manje stereotipan i nefunkcionalan od “afirmativnih” patrijahalnih stereotipa o ženama.