“Kritika”

Sin: Snaga u ranjivosti

Velika vrijednost i snaga predstave „Sin“ leže, između ostalog, upravo u njenoj izloženoj ranjivosti, samokritičnoj krhkosti, kreativnoj otvorenosti. Mnogobrojne ponuđene teme složeno se propituju, sagledavaju sa raznih strana, uz snažno insistiranje na dijalogičnosti, i pozorištu koje je društveno značajno mjesto prepoznavanja istine i snažne razmjene energije.

Zimska bajka: Nešto treće

U „Zimskoj bajci“ u režiji Dina Mustafića igra se, dakle, na sve karte, kao da se ne želi izabrati strana između vjernosti dramskom tekstu i rediteljske slobode upisivanja novih značenja.

Zimska bajka: Izgubljenost u slobodama postdramskog teatra

Generalna impresija ove predstave je namjera reditelja da na alternativan način predstavi klasika, odlučujući se za audiovizuelnu spektakularanost, a na uštrb dubljih sadržaja. Tako je predstava postala pretenciozni miks svega i svačega, a sve pod izgovorom teorije postdramskog pozorišta.

Modro blago: neonacizam i čarobni štapić

Izborom da pred kraj predstave podzemni svijet jednostavno volšebno proguta koga treba, anuliran je i njen najveći tematsko-značenjski potencijal, koji leži u uvođenju motiva vrlo aktuelnog i sve jezivije raširenog, sve glasnijeg i javnijeg neonacizma.

Modro blago: Plavo blago slobode i igre

Iako predstava govori o nekim vječitim i univerzalnim vrijednostima, ipak nije do kraja jasan povod za inscenaciju komada u kojem se posredno glorifikuje socijalizam, a nacizam je predstavljen kao prijetnja. Ovaj diskurs je više povezan sa jednim konkretnim društvenim kontekstom (socijalističkim).

Sin: Ljubavlju linčovana mržnja

Ono što je interesantno, jeste upravo taj metateatralni postupak kojim se otkriva što se dešava „iza“ predstave tj. tokom procesa rada, gdje se gledaocu pruža mogućnost povlašćenog ulaska u kreativni svijet glumaca i reditelja.