“Kritika”

Orkanski visovi: Poetički i stilski svedena interpretacija klasika

Realistički jezik ove predstave je efektan i britak, na mahove stilizovan i pun simbolike, a opet ne postajući nikad suvišan, banalan ili patetičan.

Ženidba: Čvrgama na klasika

Banalna, dosadna, nedarovita predstava koju bez osjećaja krivice možemo da smjestimo u kategoriju „bijeda tumačenja klasika“.

Otpor palanačkim vrijednostima

Reditelj je pružio ovu gej varijantu teksta koja pretenduje da bude neka pomalo autobiografska priča o Gogolju, čije uzmicanje i strah od žena tumači kao njegovu potiskivanu želja za muškarcem, a ulazak u brak kao potrebu koju nameće društvo, nešto što bi pružilo alibi za njegov homoseksualni život.

Antigona: Bravurozna gluma mimo realističkog koda

Glavna impresija ove predstave je bravura glumaca koji koriste savremene tehnike igre, lišene želje za oponašanjem radnje, tj. mimo realističkog koda, iznoseći na snažan i ekspresivan način karakter likova, složenost i silinu dramskog sukoba.

Otelo: Ljubomora pokretač u borbi za prevlast

O izvođenju ovog dramskog klasika možemo reći da je lucidno, tekstu relativno vjerno i korektno tumačenje, realistično sa ponekim avangardnom intervencijom. U krajnjem, osjeća se opterećenost reditelja za originalnošću, pa se ne postiže u velikoj mjeri niti snaga Šekspirove riječi, niti se dobija na snazi izvođačkog izraza.

What is Europe: Surovost i razigranost scenskog jezika

„What is Europe“ nije predstava za znalce, za umjetničku elitu, ne treba poznavanje teorija da bi se doživjelo ovo originalno, netradicionalno pozorište. Namijenjena je svima, njen jezik je brutalan ali razumljiv, njene teme su teške ali su pitke, a ozbiljnost je osvežena lucidnim humorom.