“Kritika”

Bure baruta: Kozmetika za Bureta baruta

I ako je nešto u ovom “Buretu baruta” uspjelo da profunkcioniše i pređe preko rampe, za to su zaslužni pojedini glumci.

Sobe: Sveci u podrumu muškog odrastanja

Kako vrijeme odmiče, priča se uvrće u sebe, postaje kontrorverzna, slojevita, zatvara se prema spoljnjem svijetu, gubi karakter plošnog društveno angažovanog komada, postaje sve uzbudljivija i zaokuplja nas.

Krvave svadbe: Vječne borbe Erosa i Tanatosa

Reditelj Igor Vuk Torbica na scenu je donio upečatljivo i vrijedno, stilizovano, minimalističko, dramsko-muzičko-poetsko čitanje komada, odstranjujući južnjački „kolorit“ i prigušujući prenaglašeni melodramatski patos.

O miševima i ljudima: Utopija slobode

Mustafićeva interpretacija Stajnbekovog teksta odoljela je riziku reduktivno-didaktičkog čitanja, približavajući nam tekst bogat višeslojnim ambivalentnim značenjima.

San ljetnje noći: San razuma stvara čudovišta

Bez naslova i objašnjenja u afiši, moguće je da veza ove plesne predstave i Šekspirovog djela ne bi bila ni primjećena. Međutim, kada to imamo u vidu, poznavanje drame i prepoznavanje i praćenje aluzija na istu u predstavi unekoliko će usložniti značenja i obogatiti gledalačko iskustvo.

O miševima i ljudima: Nema toga ranča

Na kraju, izmiče uzbuđenje jedne velike, zauvijek savremene priče o našem ranču, o pucnju koji će uvijek presresti revolucionarnu masu u ubrzanju i umjesto svega toga dobijamo samo dovoljno tačnu i u svakom pozorišnom elementu – samo korektnu izvedbu.