“Kritika”

26. Kotorski festival pozorišta za djecu: Pozorište ne mazi djecu

Ako je to ono što od pozorišta očekujemo – da nas istjeruje iz zone komfora i proizvodi etičku, intelektualnu i estetičku nesigurnost – onda je predstava “Igra vremena” Davida Zuazole u produkciji Zuazola Puppets-a svakako događaj koji je obilježio 26. Kotorski festival pozorišta za djecu

Otpor: Apokalipsa otpora

Na sceni nam se prikazuje mračna stvarnost u kojoj si ili krupni ili sitni profiter, pa je tako svaka vrsta nezavisnog i oprečnog djelovanja protiv sistema upitna.

Medeja: Postdramska i feministička Medeja

Medeja je estetski vrlo stilizovana, tu nema realističkog predstavljanja radnje, već je ona u postdramskom maniru krajnje minimalizovana, prepričana, izoštrena pojedinim rediteljskim intervencijama slikovitih performativnih akcija.

Kockar: Raspolućenost između Istoka i Zapada

Reditelj prenosi na scenu doživljaj kockanja gdje su emocije ekstremnog inteziteta pretočene kroz maksimalno uključivanje svih efekata uključujući dinamične zajedničke koreografije demonskih stvorenja, uz frenetičnu muziku i dinamičnu scenu.

Pepeljugino maslo: Feminizam je konzumerizam?

Zbog savremenosti tematike, zabavljačkih tendencija, „političke korektnosti“, te posvemašnje težnje ka dopadljivošću i ostajanju u „zoni ugode“, „Pepeljugino maslo“ će sigurno naći svoju publiku među onima koji od pozorišta nemaju naročite umjetničke zahtjeve.

Cvrčak i mrav: Egzistencija prethodi esenciji

Komad promišlja o samom sebi, odnosno ispoljava kritičku samosvijest, kroz uvođenje lika pripovjedača, u ovom slučaju svojevrsnog scenskog aranžera priče Ezopa.