“Kritika”

Šekspirova “Bura” u raljama scenografskih mašinerija

Nova pozorišna sezona Crnogorskog narodnog pozorišta otvorena je Burom Vilijema Šekspira u režiji Dejana Projkovskog. Šekspirov tekst kroz priču u kojoj se preklapaju stvarnost i magija govori o vječitom mehanizmu borbe za vlast gdje su sve metode dozvoljene kako bi se došlo do cilja. Ovo je priča o sukobu za prevlast zakonitog vladara i uzurpatora, o intrigama i zavjeri, nakon koje se ponovo sve vraća na početak. Glavni junak Bure Prospero, zakoniti vojvoda od

Bura u bazenu

Ova “Bura” počinje i završava se u bazenu na sredini scene, u koji se glumci potrbuške bacaju, u kojem se pljuskaju i izvode razne vratolomije da bi nadoknadili ono čega u ovoj drami nikako nema, a to je – bilo kakav ljudski sadržaj.

Priča o potopu za djecu

Ako se na planu teksta ili lingvističkog scenskog jezika i može razmišljati o tome koliko je tema komada “Kod Nojeve barke u osam” adekvatno predstavljena, to se nikako ne odnosi na ostale scenske elemente koji su jedinstveni i jednako podređeni imaginaciji, ideji igre i dječjoj percepciji svijeta Komad za djecu “Kod Nojeve barke u osam” u produkciji Gradskog pozorišta, koji je premijerno izveden 8. oktobra u sali “Dodest”, sigurno nije naivan, ako pod t

Uzbudljivo i potresno o građanskoj (ne)svijesti (pozorišni prikaz)

Forma kotorske predstave je, dakle, scenskom igrom početnu metaforu Kotora kao polisa na kojem se temelji mediteranska civilizacija, a šire i evropska, smestila u sferu društvenog aktivizma, te se tako oslobodila obaveze robovanja ma kakvim pozorišnim pravilima. Otuda KoTo(R) o Kotoru nije samo teatarski čin, ili je to tek delimično, a sagledana u širem kontekstu, ova predstava prerasta u pitanje koje prestaje da se tiče samo grada od kojeg je satkan njen naslov. Tič

“Danzen” - talac neoliberalnog kapitalizma

Predstava je napravljena kao kolaž različitih medija, video umjetnosti i pozorišta, gdje pečat vizuelnog dominira scenski izrazom, formirajući prizore beketovski apsurdog i opustošenog svijeta, u kome otpor i akcija izgleda nemaju smisla. Ili ako već Danzen nema hrabrosti da se suprostavi, on provocira publiku namećući pitanje: da li da ćutke prihvata i dalje društveni, moralni i ekonomski sunovrat.

Kad ne znamo otkud nam puca

Ako predstava „Danzen“ i ne uspijeva da odgovori na najdogmatičnije zahtjeve političkog pozorišta, i ako sigurno neće nikoga podići na noge i proizvesti bilo kakvu političku reakciju, ona temu nije promašila: ovo je komad koji uspijeva da dopre do naših savremenih političkih iskustva višestruke ranjivosti i izloženosti slijepoj sili.