Ovdje svjedočimo jednom zrelom koreografskom izrazu, insistiranju na scenskom pokretu, peformativno bogatoj inscenaciji koja uspijeva da „oživi“ priču o Tarzanu.

Mametova drama – koja je zbog ovog poređenja ovako detaljno i analizirana – i predstava „Oleana“ koju je u produkciji Centra za kulturu Tivat režirao Egon Savin, nemaju gotovo ništa zajedničko.

Utisak koji je recentno premijerno izvođenje ove nakon tri godine obnovljene, i generalno solidne predstave ostavilo, jeste utisak svojevrsne nedovršenosti – nedovoljne „izbrušenosti“.

„Posjeta“, po motivima drame „Posjeta stare dame“ F. Direnmata, adaptacija i režija Aleksandar Morfov, Crnogorsko narodno pozorište

Ako bismo apstrahovali njene poruke, zaključili bismo da je njen antropološki pesimizam toliki da gotovo da poziva na suicid.

Elementarna pozorišna katastrofa „Robinzon Kruso: priručnik za apokalipsu“, po motivima romana „Robinzon Kruso“ Danijela Defoa, red. Petar Pejaković, Kraljevsko pozorište „Zetski dom“