Ali, sve te inscenacijske intervencije, kao ni često dobra glumačka rješenja, ne mogu da nas otmu utisku da se predstava suviše bazira na prikazu ljubavnih priča dvojice braće.

„Brod“; tekst i režija Ana Đorđević; Crnogorsko narodno pozorište i Beo Art Predstavu „Brod“ pratila je, i još je prati izvjesna konfuzija, kojoj su vjerovatno kumovali i mediji, kako u pogledu autorstva (autorska uloga Marka Kentera ostaje, na primjer, misteriozna; on se negdje javlja kao autor ideje ili inicijalnog teksta, a negdje mu se gubi svaki trag), tako i u pogledu njenog komemoracijskog povoda (200. godišnjica od smrti Stefana Mitrova Ljubiše ili i od njegove i od smrt

„Država, zamislite“; prema Platonovoj „Državi“; reditelj Ilija Gajević; dramaturškinja Milana Matejić; Dramski studio „Prazan prostor

Ono što je uradio Vito Taufer moglo bi se opisati i kao vraćanje na sami izvor, to jest povratak tekstu.

Cjelokupna predstava funkcioniše u tom odnosu između realistički građenih likova i naglašene artificijalnosti pokreta i stvaranju komičnosti situacija gdje je uvijek u prvom planu bravura glumca.

„Dekameron“, Đ. Bokačo, dramatizacija Stevan Koprivica, režija Dejan Projkovski; JU Kulturni centar Bar („Barski ljetopis“), Gradsko pozorište Podgorica i Narodno pozorište Niš Izgleda da je tokom pandemije korona virusom bilo teško ne sjetiti se „Dekamerona“, Bokačove knjige novela koje desetoro mladih ljudi, ušuškanih na nekom imanju blizu Firence, pričaju jedno drugome dok oko njih bijesni epidemije kuge (1348). Mogli smo da se sjetimo i drugih „kužnih“ k